english
Pretraga:
Razgovor

Kakav je odnos između umjetnosti/estetike i seksa?

U najboljem slučaju, umjetnost može biti seksualno iskustvo... Tijekom svog rada iskusio sam koliko se malo umjetnost bavi seksualnošću. Postoji mnoštvo umjetničkih radova koji ju prikazuju, simboliziraju ili žele, ali tek se nekolicina umjetnika odista bavi seksualnom praksom ili seksualnim iskustvom. Stoga u stvarnosti, van simboličke domene, taj odnos biva prilično slabim tj. umjetnost ima vrlo površnu vezu sa seksom. U svom radu kombiniram a) umjetnost kao eksperimentalno područje s b) tijelom kao eksperimentalnim igralištem. Time se estetsko iskustvo okreće na unutra što je intrigirajući rezultat. Umjetničko iskustvo — ako ono postoji — je interiorizirano, ukazuje na nutarnje, otjelovljeno iskustvo. U tom slučaju postaje očigledno da je uobičajeni pojam estetike na kušnji. Namjesto da bude čist i re-flektivan, proces postaje prljav, požudan, jeftin i vrlo ljudski. 

Što je budućnost seksualne prakse?

Seksualna praksa, poput svih kulturalnih fenomena, stvar je mode. U devedesetima je fokus bio na seksualnoj praksi sa strojevima, što je vezano uz seksualnu ekonomiju: potražnja za novom fikcijom bila je predstavljena provokativnim imidžem cyberseksa koji je bio rijedak i stoga skup. Jednom kad je cyberseks postao uobičajena praksa u smislu chata i ugovaranja e-mail spojeva, postao je dostupan i samim time manje cijenjen. Sada smo u fazi u kojoj iznova želimo fizičko tijelo. Ionako smatram da je postavljeno pitanje bezvremeno. Stvarna vrijednost cyberseksa je u tome što nam nudi iskustvo dru-ih, fantastičnih i različitih seksualnih praksi.

Objasnite glavni koncept “Inter_skin” projekta u odnosu na vaš prethodni rad pod nazivom “cyberSM”?

U cyberSM-u kreirali smo ekstrovertirani sustav orijentiran na akciju. Nakon što ste izgradili i međusobno zamijenili 3D cyber tijela, morate kliknuti na tijelo svog “prijatelja”. Kada ste otkrili i “dodirnuli” svog prijatelja klikanjem miša, putem odijela simultano aktivirate razne podražaje za njegovo tijelo. Otud je prvi sustav bio poprilično zasnovan na ekranu kao sučelju i nalik na 3D igru. U Inter_skin projektu želio sam se osloboditi sučelja. U najmanju ruku onoga vizualnog. U telehaptičkom sustavu riječ je o osjećanju i odašiljanju tijela trenutnih senzacija. Radi se o tome tko smo, što osjećamo, & scaron;to želimo — upravo SADA! Stoga sam želio sustav u kojem se razmjenjuju tijela prije negoli slike i podaci o virtualnom tijelu. Kako bih to ostvario, morao sam načiniti dvosmjerno odijelo: odijelo koje može i osjetiti i stimulirati tijelo. To sam postigao izradom senzora nalik koži u paru s vibratorima načinjenim po mjeri koji pak izazivaju vibrotaktilne podražaje. U konačnom sustavu nije bilo monitora. Jedina stvar koju su sudionici morali učiniti bila je da sami sebe dodirnu. Ovaj autoerotski podražaj odaslao bi potom korespodentni podražaj “partneru”. Tako je omogućeno da se tijela međusobno razmijene — ili da se u najmanju ruku dobije utisak drugoga tijela: kako bi bilo biti dodirnut unutar vlastitog tijela? Takav na unutra orijentirani iskustveni dizajn okrenuo je leđa eksternalizaciji komunikacije. Upotrebom kože namjesto monitora zamijenili smo sučelje s unutarnjom kožom: kožom kao površinom komunikacije.

Kakvo je vaše mišljenje o današnjem statusu tijela? Kako ga definirate?

Važnost tijela raste. Radi suvremenih fenomena kao što su novi konzervativizam, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), strah od terorizma i još čitavog niza trendova, naša kultura ponovo utvrđuje vrijednost bliskosti, intime i skrbi među ljudima. Definicija tijela ne može izbjeći fenomenologiju Merleau Pontyja. Bivanje u svijetu jest stvar otjelovljene percepcije. Ne možemo postojati bez organa koji percipiraju. Međutim, naše se shvaćanje te percepcije zasigurno i polako mijenja tijekom vremena.

Vaš rad percipiramo kao invenciju, izum. Zašto ga niste poku& scaron;ali učiniti dijelom stvarnog života, kao u slučaju seks-industrije? Namjesto toga ste odabrali umjetnost kao kontekst svojega rada. Zašto je to umjetnost?

Inter_skin ide onkraj površne seksualne dimenzije, ulazeći u tijelo kao osjetilni monitor za različita, druga i čudna iskustva. Cilj eksperimenta nije toliko u spajanju koliko u pristupanju svijetu na različit način. Instalacija vam dozvoljava da drukčije osjećate i vidite. Kao perceptivno-manipulativni projekt, ona istražuje mogućnosti upotrebe tijela kao alata, a istovremeno i kao materijala. Kombinirana s autoerotskom introspekcijom, ova drugost se može promatrati kao alat za razmišljanje. Nalazim da je ovdje riječ o umjetničkom projektu utoliko što se umjetnost bavi eksperimentalnom praksom. Umjetnička domena je /relativno/ slobodna od moralnih ograničenja, te čak promovira alternativno izražavanje. Seks-industrija ne financira takvu praksu niti ulaže u nju.

 
















cheap jerseys online outlet for sale