Kulturna važnost znanstvenih istraživanja i razvoja tehnologije
Umjetnosti su u nedoumici kako odgovoriti na sve veću važnost koju za oblikovanje kulture imaju znanstvena i tehnološka istraživanja. Jedan od odgovora umjetnike smješta u položaj korisnika novih oruđa kojima se služe kako bi stvorili nove slike, zvukove i video; drugi je odgovor umjetnika naglašavanje kritičke funkcije umjetnosti kako bi s izvjesne udaljenosti tumačili razvoj događaja; posljednji pristup umjetnike potiče da, kao glavni sudionici, uđu u srce istraživanja.
Presudna je pogreška suvremena istraživanja zamiš ljati kao isključivo tehnički pothvat; ona imaju neizbrisivo dublje filozofsko i praktično značenje za kulturu. Uobličavanju istraživačkih i razvojnih programa djelovanja moglo bi koristiti uključivanje raznovrsnih sudionika uključujući i umjetnike.
Znanstvena i tehnološka istraživanja nisu onoliko “objektivna” koliko bi to htjeli vjerovati oni koji ih provode. Iako neki od postupaka teže objektivnosti, čitav je pothvat podložan političkim, ekonomskim i društvenim silama. Povjesničari znanosti i tehnologije su dokumentirali struje koje određuju koja će istraživanja dobiti potporu, biti promicana i prihvaćena te koji proizvodi pobjeđuju na tržištu. “Struktura znanstvenih revolucija” Thomasa Kuhna (University of Chicago Press, 1970.) pokazuje kako paradigme upravljaju mišlju i znanstvenom praksom dok se ne pojave nove paradigme. Zanemaruju se mnoge teorije i tehnologije koje bi možda mogle biti značajne.
Što istraživanja stječu veću opće kulturnu važnost, to je sve opasnije prihvaćati tu trijažu kao neizbježnu. Vrijedni se smjerovi istraživanja gase zbog nedostatka sredstava jer nisu u milosti određenih znanstvenih disciplina. Napuštaju se nove tehnologije zadivljujućih mogućnosti jer je procijenjeno da ne bi postigle uspjeh na tržištu. Naša kultura mora razviti načine izbjegavanja preuranjenog odbacivanja vrijednih smjerova istraživanja i razvoja. Vjerujem da umjetnost, kao neovisna zona istraživanja, može odigrati presudnu ulogu. Svakodnevnim životom sve više dominiraju predmeti i kulturne forme nastale kao ishod tehnoloških istraživanja. Na primjer: telefoni, računala, sustavi za zabavu, medicinska oprema, transportni sustavi, sustavi upravljanja i održavanja reda i tehnologije za distribuciju proizvoda određuju načine na koje ljudi razvijenog svijeta provode dane, komuniciraju s drugima i shvaćaju sadašnjost i budućnost. Izlazni rezultat tehnološkog istraživanja nije ograničen na male tehno-loške niše. Teoretičari poput Baudrillarda i Virilioa, na primjer, prokazuju prikrivene pretpostavke, stvaranje kategorija i prožimajuće ishode tehnologije.
Kroz prethodna stoljeća (nakon Leonarda) tijekom kojih je rasla važnost znanosti i tehnologije, umjetnosti nisu uspjele razviti na životu održivu ulogu. Često su pokušavale zanemarivati razvojne dosege i prema njima se odnositi kao prema rubnima u odnosu na srce kulture. Kada bi se i pozabavili tim dosezima, činili su to kao udaljeni tumači, dobacujući iz publike, često ni ne shvaćajući dobro svjetonazor i procese znanstvenih istraživanja. Vjerujem da za umjetnosti postoji snažnija uloga prema kojoj bi umjetnici kritičke komentare povezali s visokom razinom znanja i sudjelovanja u znanstvenim i tehnološkim svjetovima.
Što umjetnici moraju promijeniti u svojem uobičajenom načinu rada kako bi se pripremili za sudjelovanje u svijetu istraživanja? Moraju proširiti svoju definiciju umjetničkih materijala i konteksta. Mora ih početi zanimati znanstveno i tehnološko istraživanje te moraju usvojiti vještine i znanja koja će im omogućiti da njihovo sudjelovanje u tim svjetovima bude značajno. Moraju proširiti konvencionalne predodžbe o tome od čega se sastoji izobrazba umjetnika. Još uvijek nisu sasvim jasno određeni parametri zahtijevanog obrazovanja o znanosti i tehnologiji. Mogu li umjetnici otkriti pravi spoj objektivnih i subjektivnih procesa? Mogu li umjetnici naučiti dovoljno da se u istraživanja uključe na stručnoj razini? Znanstvenici i istraživači tehnologije koji su svoje profesionalne živote posvetili tome da se obrazuju o pitanjima koja istražuju mogli bi sumnjati u to. Istovremeno, umjetnici moraju na životu održati tradicije rušenja ustaljenih vrijednosti, kritičke perspektive, igre i osjetilne komunikacije s publikom. Moraju biti spremni poduzeti istraživanja u umjetnosti koja neće točno pristajati u povijesno ozakonjene medije te ponuditi svoja djela u novim kontekstima.
Održivost te vrste suradnje je presudna za budućnost i umjetnosti i istraživanja i zaslužuje podrobnije razmatranje. Kako istraživači mogu doprinijeti umjetnosti te kako umjetnici mogu doprinijeti istraživanju? Što hi-tech tvrtke imaju od uključivanja umjetnika? Najveći dio dobro poznatih suradnji umjetnika i znanstvenika/inženjera ne nudi dobre uzore. Na primjer, EAT (pokusi u umjetnosti i tehnologiji) iz 60-ih, te suradnja u umjetnosti i tehnologiji Muzeja okruga LA proizveli su nešto zanimljive umjetnosti, no nisu se temeljito pozabavili ulogom umjetnika u istraživanjima. Inžinjeri su često funkcionirali kao tehnički pomoćnici umjetnicima ili su umjetnici petljali s novim tehnologijama.
Bolji bi modeli osigurali više koristi za obje strane. U prve primjere spadaju i Bellovi laboratoriji koji su umjetnike uključivali u istraživanja zvuka od presudnog značaja za telefoniju, te za istraživanja elektroničkog zvuka, elektroničkog glasa i elektroničke glazbe. Također, Sonja Sheridan, gostujuća umjetnica istraživačkog centra 3M, 70-ih je pomogla utjecati na razvoj tehnologije kopiranja u boji te je utjecala na razvoj programa generativnih sustava na Čikaškom Umjetničkom institutu koji je utjecao na brojne umjetnike. Suvremeniji primjeri uključuju programe gostujućih umjetnika koje su pokrenuli istraživački centar Xerox PARC i istraživaËka tvrtka Interval. Te su suradnje eksperimentirale sa zajedničkim definicijama programa istraživanja.
Skeptici se ponekad pitaju kakav to doprinos umjetnici mogu dati ozbiljnim istraživanjima i razvoju. Umjetnici proces istraživanja mogu poboljšati na više načina. Mogu definirati nove vrste upita u istraživanjima, mogu ponuditi neortodoksna tumačenja rezultata, ukazati na propuštene prilike za razvoj, istražiti i artikulirati širok raspon implikacija istraživanja, predstaviti moguće načine na koje gledaju korisnici te pomoći predstaviti rezultate istraživanja na učinkovit i provokativan način. Oni mogu stoljeća umjetničkog iskustva primijeniti na tehnološku budućnost. Oni problemima često prilaze na sasvim drugačiji način negoli to čine znanstvenici i inžinjeri. Presudna uloga umjetnika i dizajnera u istraživanju računalnog ljudskog sučelja tijekom posljednjih godina primjer je tog novog modela interdisciplinarnih istraživanja.
Računalna umjetnost nije budućnost — novi izazovi
Integracija istraživanja i umjetnosti
Istraživanja uvelike oblikuju budućnost i onkraj utilitarističkih granica proizvedene tehnologije. Naša kultura očajnički treba veću uključenost u definiranje istraživačkih programa, stvarne istraživačke postupke i istraživanje implikacija novo-otkrivenog. Umjetnici mogu značajno doprinijeti tom diskursu tako što će razviti novu vrstu uloge umjetnika/istraživača.
Ne tvrdim da bi se umjetnici trebali ponašati jednako kao istraživači. Kada bi to činili vjerojatno njihov doprinos ne bi bio jedinstven. Suvremena se umjetnost često sastoji od elemenata kao što su komentar, ironija i kritika kojih nema u “ozbiljnim” istraživanjima. Podjednako, znanstvenici i tehnolozi teže objektivnosti; umjetnici njima svojstvenu subjektivnost njeguju kao glavnu značajku onoga što rade. “Istraživanje” koje je stvorio umjetnik najvjerojatnije će izgledati drugačije od onoga koje su proizveli tradicionalni istraživači. Funkcionirat će onako kako umjetnost uvijek funkcionira — svojom će komunikacijskom snagom i jedinstvenim perspektivama provocirati i dirati publiku. No, ipak može istovremeno funkcionirati i kao istraživanje — služiti se sustavnim istraživačkim postupkom kako bi razvila nove tehnološke mogućnosti ili otkrila nova znanja ili perspektive.
