Sanela Jahić (1980.) studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna Sveučilišta u Ljubljani. Tijekom studija počela je s propitivanjem koncepta “tradicionalnog slikarstva”, a svoje zaključke sažela je u diplomskom radu pod naslovom “Društveni subjekt u kinetičkom objektu”. Godine 2010. stekla je titulu MFA na međunarodnom studiju Public Art and New Artistic Strategies na Bauhaus-Universität u Weimaru, s magistarskim radom na temu Fire Painting. U svome radu umjetnica postavlja pitanja kao što su: Što se događa ako slika više nije neovisna, samodostatna pozicija, definirana statičnošću, nepromjenjivošću svjetlošću in situ? Kako otvoriti nove mogućnosti za slikarstvo i sliku kao poruku i površinu? Jahić stoga stvara kinetičke objekte/mašine koji proizvode fantazmagorijske slike i manipuliraju njima. Te slike govore o društvenom subjektu koji živi u tehnološkoj i takozvanoj post-ideološkoj eri. U realizaciji i dovršavanju svojih radova umjetnica često surađuje sa stručnjacima i tvrtkama za elektroniku, softver, automatizaciju i mehanički inženjering. Sanela Jahić predstavila je svoj rad na sljedećim izložbama: Art of Engineering u berlinskom Tehničkom muzeju, 2010.; Qui Vive?, 2. bijenale mladih umjetnika u Moskvi − Glob(E)Scape u ARTPLAY centru, 2010.; Galerija Kapelica, 2010./2011.; Appendix Project Space, Portland, 2011.; Pixxelpoint /New Media Art Festival u Gradskoj galeriji Nova Gorica, 2011.; Drawing in the Age of Electronic Expressions, LEAP / Transmediale, Berlin, 2012.; i Robot Museum, u Galeriji A+A, Venecija, 2012.