english
Pretraga:
Razgovor

1. Molim objasnite koncept Sirene, tehnologiju i vašu ulogu u performansu.
 
Sirena je proizašla iz kreativnoga istraživačkog procesa, gotovo kao nusproizvod onoga čemu sam težio. Godine 2000. radio sam na novoj instalaciji za najviši kat napuštene tvornice tekstila u Engleskoj. Namjera mi je bila stvoriti seriju zvučnih naprava koje bi prizvale doživljaj industrijskih procesa i ideju predenja/vrtenjakroz zvuk. Originalna mi je namjera bila korištenje digitalne informacije dobivene sviranjem MIDI-teremina koji bi aktivirao elektro-mehaničke uređaje. Kontrolirao bih orkestar zvukovnih uređaja svirajuć i u nevidljivu magnetnu polju koji okružuje teremin. Zbog tehničkih poteškoća nisam uspio iskoristiti teremin za aktiviranje uređaja i bio sam primoran kretati se oko instalacije te ih ručno aktivirati. (Moram istaći da sam kasnije uspio u svom naumu i iz ove prvotne ideje stvorio djelo. Zaštitno je polje imalo svoju ´premijeru´ u Institutu za suvremenu umjetnost u Londonu u studenom 2007. godine). Zainteresirao sam se za performativnu stranu kretanja oko instalacije u kojoj se uređajima upravlja manualno. Osvrćući se na ovo djelo pod nazivom Lekcija teremina najviše me zaokupilo pet rotacionih sirena koje sam koristio tijekom performansa. To se moje zanimanje razvijalo kroz različita ponavlja sve dok nije postao rad Sirena s njih gotovo 30.
 
Uloga je izvođača ključna u percepciji djela. Izvođači aktiviraju i kontroliraju djelo; oni su glazbeno i tehnički izvježbani a odjeveni u siva zaštitna odjela od filca, koja ih određuju kao dio rada. Ozbiljni su i fokusirani na rad. Obavljaju ozbiljan posao koji zahtjeva visoku razinu glazbenoga umijeća (biti u mogućnosti uskladiti određene visine zvukova u kompleksnome zvukovnom ambijentu), kao i zavidan stupanj manualne spretnosti. U Sireni nema glume iako sami izvođači imaju svoje uloge. Pri prvom susretu publike sa Sirenom pozornost im prvo odvuku radnje izvođača koji kontroliraju uređaje, no zatim se ona preusmjeri na spektakl zvuka i svjetla jer se intenzitet svjetlosti smanjuje, a roj svjetlećih crvenih LED-dioda koji se vrti u prostoru postaje neodoljiv prizor.
 
2. Kakav tip zvuka stvara Sirena i otkuda je došla inspiracija za djelo?
 
Specifičan zvuk Sirene dolazi upravo od činjenice da se sirene rotiraju. Sam je zvuk generiran iz vrlo jednostavnoga elektroničkog kruga i jedan je od najjednostavnijih tonova koji generator može proizvesti. Konstantno sam frustriran zbog nepristupačnosti suvremene elektroničke opreme. Suočeni smo s tim ´malim crnim kutijama´ i računalima koji mogu činiti zadivljujuće stvari, no samo je njihovo djelovanje zatvoreno i nedostupno za nas. Upravo sam zbog toga neprestano inspiriran pionirima elektroničke glazbe koji su morali biti inventivni s načinima stvaranja zvuka, jer čim su stvorili/izmislili nov način elektronički proizvedena zvuka, morali su smisliti i način njegove kontrole.
 
U Sireni izvođači koji djeluju unutar predodređene ljestvice ili tonaliteta, obično unutar eolskoga tonaliteta (7 tonska ljestvica), mogu taj jednostavan zvuk ´vala zupčane pile´ ugoditi na diskretnu visinu zvuka. Svaka ruka rotacione sirene ima dupli oscilator koji omogućuje slanje različitoga tona u jedan od dva zvučnika. Jednom kada su ruke pokrenute, sama brzina rotacije stvara Dopplerov efekt s malim podizanjenjem i snižavanjem visine zvuka, zavisno od toga približava li se rotirajuća ruka ili udaljava od pozicije slušatelja. Ova modulacija stvara toplinu tona koji u njemu ne postoji kada je on statičan. To se multiplicira s 30 rotacionih sirena, od kojih svaka proizvodi 2 tona stvarajući time bogatu korsku teksturu modulirajućih tonova, poput divovskoga oscilirajućeg akorda. Međutim, slušatelj se može kretati unutar teksture zvučnih valova, te svojim približavanjem rukama sirena čuti pulsiranje pojedinih tonova kako one prolaze pored njega.
 
3. Postoji li kompozicija koju slijedite tijekom performansa?
 
Kompozicija je djelomično određena praktičnim razlozima, a djelomično kontekstom performansa. Sirena se može prezentirati kao automatska instalacija u koju publika može 'zaroniti i izroniti'. To ima neke prednosti, no mene više zanima situacija u kojoj se rad izvodi. Trajanje je same kompozicije bitno jer vodi publiku kroz pomno oblikovano iskustvo koje polazi od brižnoga usklađivanja pojedinačnih tonova do pojačavanja brzine rotacije te ponovno natrag do potpune tišine. Ta situacija također stavlja izvođača u odnos s uređajima i njihovim kretanjem. Za mene je to vjerojatno najzanimljiviji dio djela.
 
Kompozicija vodi publiku, u trajanju od oko 40 minuta, kroz proces koji pokreće analitičko razumijevanje do otvorenijega, nedoslovnoga iskustva kretanja zvuka i svjetlosti.
 
 
 
 
4. Zašto se djelo zove Sirena?
 
Raniju sam verziju djela nazvao Zbor jer zvuk ima takvu korsku kvalitetu. Djelo je dobilo naziv Sirena kada sam ga postavio kao instalaciju u bivšoj američkoj zračnoj bazi u North Oxfordshireu. Za posjetitelje je to bilo iskustvo izvan konvencija ´normalnih´ galerija, kazališta i koncerata. Jednom kada su prošli kontrolnu točku s bodljikavom žicom, publika je bila suočena s oko 3 kilometara dugom vožnjom u srce ovoga pustoga i bezličnoga hladnoratovskog teritorija. Zrakoplovna je luka, nekoć dom floti američkih bombardera, sada bila poluprazna, s pedesetak velikih, zaobljenih, betonskih hangara koji su podsjetnik na ukletu povijest lokaliteta.
 
Djelo je nazvano Sirena jer mi se sviđao osjećaj opasnosti koji nosi značenje te riječi i zbog ideje zova sirene koji privlači ljude k sebi. U hangaru broj 3022 sirene su odašiljale neizbježnu jeku povijesti mjesta, no za mene je djelo posjedovalo elegičnu kvalitetu. Meni je zvuk mojih sirena više kao zvuk nebeskoga zbora, a ne ton upozorenja koji ide zrakom i koji očekujete kada čujete riječ “sirena”.
 
 
5. Što je za vas zvuk i koji tip zvučnih naprava vas privlači?
 
Zvuk je način opisivanja spektra zvučne aktivnosti koji se kreće od buke do glazbe. Što to konstituira buku i što konstituira glazbu su pitanja koja me fasciniraju. Sjećam se da sam jednom slušao CD neke nejasne 'buke' dok sam kuhao čaj, tada je u kuhinju ušao moj sin i primijetio kako bi bilo smiješno da netko misli da je ta 'buka' zapravo glazba.
Umjetnost zvuka je također spektar aktivnosti koji se kreće od umjetnika koji rade sa zvukom kao nositeljem značenja do kompozitora koji istražuju zvuk kao najvišu točku za svoje kompozicije. Moj osobni interes polazi od toga da sam i umjetnik i kompozitor. Jednako me zanima i muzikalnost buke kao i fizička manipulacija materijalima. Volim izrađivati stvari, stvarati i oblikovati vizualna i zvučna iskustva za publiku. Tako uređaji koje stvaram služe različitim funkcijama. S jedne strane, želim da proizvedu zvuk s kojim mogu raditi i muzički i kompozicijski, ali također želim da ti uređaji odgovaraju mojim vizualnim i umjetničkim principima i idejama u cilju stvaranja kohezivna iskustva za publiku.
 
 
6. Većinom radite sa zastarjelom tehnologijom. Od kuda dolazi ta fascinacija?
 
Sva tehnologija je zastarjela u onom trenutku kada napusti tvorničku policu jer ćemo na neki način uvijek biti primorani kupovati nove stvari. Sljedeća se novotarija pojavi i prije nego uspijemo shvatiti prethodnu. Upravo kao djelomični odgovor na naš neumorni konzumerizam i potrebu za najnovijom napravom želim istražiti nepresušni potencijal 'zastarjeloga'.
 
Radim s vizijom budućnosti kao da je zamišljena negdje u prošlosti, kada se trebalo donijeti niz različitih odluka. Fasciniran sam onim što smatramo najnovijom tehnologijom i kako nam brzo ona postaje nešto grubo i tupo. U svoje je vrijeme invencija viktorijanskoga vremena bila vrhunac tehnologije, kao i računala veličine manjih soba u 1950-ima, kao što je bio i CD- player prije 25 godina. Danas je magnetska vrpca gotovo nestala, spajanje je računala žicom gotovo prapovijest, a internet je bio nezamisliv kada su CD-i bili novost. U međuvremenu ja se mogu igrati tom masom viška. Mogu rastavljati stvari i prespajati ih, mogu naučiti stvarati jednostavne elektroničke naprave. Fascinacija dolazi od dječje znatiželje, zainteresiranosti za znanost. Što je magnetizam? Upališ radio i on proizvodi zvuk koji se prenosi kroz eter. Otvorimo oči i vidimo svjetlost koja je dio istoga elektromagnetnoga spektra kao i radiovalovi. Naša su tijela evoluirala da prime manje elektromagnetno zračenje, no moramo iskoristiti jednostavan set elektronskih komponenti da bi primali radiovalove. Elektricitet je stvar. Na& scaron; svijet, naš moderni svijet je električni svijet. Mi smo ovisni o kretanju elektrona kroz vodljive materijale.
 
Nemam problema s korištenjem digitalne tehnologije, želim sjediniti uporabu digitalnoga i analognoga jer oboje može doprinijeti različitim stvarima u zadanoj situaciji.
 


















cheap jerseys online outlet for sale