english
Pretraga:
Razgovor

Zvučni prostor tokova
 
Rad koji predstavljate na ovoj izložbi je interaktivni ambijent pod nazivom Mjesto boravka. Možete li opisati od čega se sastoji i kako funkcionira ova instalacija?
 
Centralna točka sustava je računalo opremljeno programom za komunikaciju sa senzorima, koji zbog prisustva osobe u definiranom prostoru prekidom laserske zrake aktiviraju pojedine zvučne sekvence.
 
Koristila sam isključivo prepoznatljive 'figurativne' zvučne artefakte kojima se društveni sustav služi za održavanje subjekata u pravilnom funkcioniranju te održavanju njega samog. To su zvukovi urbanog okoliša, koje možemo čuti u našem domu, uredskom prostoru, trgovini, na ulici, aerodromu itd. (npr. alarm budilice, zvonjava telefona, faksa, kase, podizanje Windows operativnog sustava, različitih automatskih administrativnih operatera, zvukova tramvaja ili podzemne željeznice, automobila, aviona, policijske sirene itd.).
 
Osnovna konfiguracija sustava je bazirana na laserskim izvorima koncentriranog snopa svjetlosnih zraka crvene boje te optičkim senzorima. Laserski snopovi umrežavaju prostor instalacije stvarajući svjetlosnu plohu paralelnu s podom. Postavljeni su tako da stvaraju osjećaj nelagode sličan onom kada nam je ograničeno ili zabranjeno kretanje.

Instalacija je zapravo statičan ambijent koji se realizira i aktivira tek u interakciji s posjetiteljem, pa se relacija pojedinca i sustava uspostavlja kao dominantna za čitanje rada. Zašto ste rad nazvali Mjesto boravka i što biste odredili kao temeljni sadržaj rada?

Rad Mjesto boravka je inspiriran sustavom interakcija umreženog društva, nastalih na osnovi računalnog posredovanja i komunikacije. Referira se na Manuel Castellsov „prostor tokova“, čija je osnovna ideja da su globalne mreže tvorevine kojima ljudi prilagođavaju svoje djelovanje, a ne obratno. U takvim uvjetima ponašanje pojedinca se znatno manje temelji na dugoročno stečenim vrijednostima i vjerovanjima, te on/ona reagiraju na skup predodređenih uputa, kodova i brojeva koji su programirani za obavljanje ciljanih aktivnosti kao npr. kupovina u supermarketu, podizanje novca s automata, vožnja autocestom ili pak check-in na aerodromu, itd.

Time se operativni život pojedinca svodi na bezglavo lutanje urbanim prostorima od jutra do mraka obilježeno minimalnim socijalnim kontaktom i maksimalnim konzumiranjem najnovijih proizvoda. Potiče se jednoličnost utemeljena na načelima konzumerizma i mobilnosti kapitala, pri čemu dualizam kolektiviteta i samoće stvara svojevrsnu tenziju koja opstaje u urbanom krajoliku.
Namjera ovog rada je da sam prostor postane živi organizam koji reagira u konstelaciji elemenata: ljudsko tijelo-svjetlo-senzor-zvuk. A naslov se rada pritom referira na prostor u kojem živimo tj. doslovno mjesto u kojem svakodnevno boravimo.

Kako biste ovaj rad stavili u relaciju sa svojim dosadašnjim radovima? Načinila ste nekoliko svjetlosnih ambijenata dosada, no čini se da vas je u njima prije svega zanimala forma. Kakav je odnos forme i sadržaja u radu Mjesto boravka?
 
U prošlim svjetlosnim instalacijama prvenstveno me zanimao odnos tijela i prostora, pri čemu društveni kontekst nije bio zanemaren, al nije bio ni u fokusu. U ovom radu je u fokusu upravo operativni prostor umreženog društva. Forma je potpuno definirana i limitirana sadržajem, jer sam za njegovu izgradnju na isti način koristila ista sredstva (zvuk, senzori i laseri) kojima se sustav služi za kontrolu subjekata u urbanom prostoru. Jedina razlika je u tome da sam koncentrirala doživljaj primanja informacija i lasere napravila vidljivim tako da se omogući kontrolirana interakcija s posjetiteljem, te pojača tjelesni doživljaj kontakta sa 'sustavom'. 


Gdje ste dosada predstavili instalaciju i kakve su bile reakcije publike, tj. jesu li uspostavljene interakcije ambijenta i posjetitelja bile uspješne?
 
Rad je do sada bio predstavljen u Istanbulu na AMBER'07 Body Process Art Festivalu 2007. godine. Reakcije su bile odlične i od strane organizatora i posjetitelja. Bilo je zanimljivo gledati kako ljudi spontano različito reagiraju, vjerojatno isto onako kako i u životu reagiramo na 'sustav', neki su se nakon nekog vremena zaigrali, dok su mu se drugi prilagođavali prolazeći ispod zraka (misleći da „tako mora biti“), a nekima je stvarao istovremeno uzbudljiv i zastrašujući osjećaj.


Je li ovo vaš prvi interaktivni rad i prvi koji se temelji na upotrebi softverske tehnologije? Kako ste, kao umjetnica koja je nedavno završila izrazito konvencionalan program zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, razvili interes za ovu vrstu umjetnosti?
 

Da, ovo mi je prvi takav rad. Živimo u nešto drukčijem društvu nego onom o kojem se uči na Akademiji. U tom smislu za mene je bilo neminovno početi koristiti jezik sadašnjice, ako želim reći i izraziti nešto o sadašnjem društvu, a softverska tehnologija je trenutno implementirana u skoro sve vidove našeg života.



















cheap jerseys online outlet for sale