english
Pretraga:

U prvoj kategoriji hedonističkih slasti nalazi se, naravno, hrana. Tako odmah u prvom dijelu izložbe, i onom koji će privući najveću kolektivnu energiju, predstavljamo Marca Powella (Food Hacking) s potpuno “oznanstvljenom” kuhinjom − laboratorijem u kojem se sastojci spajaju na molekularnoj razini. Ako se prepustite, shvatit ćete na razini vlastitog želuca da je zaista moguće zamišljati formiranje drukčije shvaćenih, kolektivnih tijela − jedinica neomeđenih određenim programom i lokacijom, koje nove mogućnosti udruživanja nalaze u činu, primjerice, kolektivnog kuhanja i hakiranja hrane. Antipod Powellovoj discipliniranoj znanstvenosti, rad je Kala Spelleticha, čija vas humoristična robotička skulptura progoni i nadzire, istovremeno vas mameći viskijem. Usput ćete moći pojesti i pokoji hot dog koji će Kal spraviti na svom plamenom roštilju.

Uz ovu dvojicu hedonista iz San Francisca omastit ćete brk i jetru, no desert vam omogućuje britanski umjetnik Demitrios Kargotis sa svojim interaktivnim automatom za sladoled, koji možete dobiti samo ako ste dovoljno tužni. Nakon deserta, onima koje usrećuje piće slijede robotički kokteli. Oba robota “konobara” stižu ravno s ovogodišnje Roboexotice, bečkog festivala koji je posve posvećen robotima dizajniranim u takve svrhe. Nisu li vas zadovoljili hrana i piće, omogućujemo zadovoljstvo udisanjem raznih plinova i legalnih droga. Adrenalinski udisaj kofeina natjerat će vas na akciju. Čisti kisik u Oxygen baru, koji je nastao po uzoru na losangeleske prototipove iz devedesetih, pročistit će vas.  Humor je neizostavna tema kada razmatramo sreću.

Dalibor Martinis u raznim verzijama samoga sebe duhovito ispisuje vaše poruke u kodu. Duhovitu crtu nosi i već spomenuti automat za sladoled, koji nagrađuje tužne. Relaksaciju, ali onu senzoričku, na nivou kože nudi interaktivni stroj za masažu Mike Satomi i Hannah Perner-Wilson putem kojeg posjetitelji igraju videoigru. Stimulacijom kože, i to onom seksualnom bavi se projekt Stahla Stenslieja Globalno mreškanje. Umjetnik zamišlja svijet kao nevidljivu socijalnu skulpturu, koja se kreira nepredvidljivim ritmom i karakterom unutar njegovih koordinata. Upravo svojom optičkom nevidljivošću rad stvara svijet haptičkoga i osjetilnog susreta među bićima na Zemlji, obećavajući razmjene koje otvaraju potpuno nova područja komunikacije i interakcije. Njegov drugi rad na izložbi pod nazivom Artgasm tematizira mušku postseksualnost na radikalan način pružajući najhrabrijima instant orgazam. Seksualnošću u uskoj vezi s vjerom bavi se rad Katarine Petrović i Milana Nenezića Bog vam pruža užitak. Festival vam omogućuje i neobične suvremene poljupce koji raskrinkavaju diskriminativni odnos prema koži, ali samo ako se odvažite na sudjelovanje u hepeningu na otvaranju. Čak ćete i pomoću festivalskih majica, ako ih kupite, primat stimulaciju, ovisno o tome & scaron;to vam je potrebno − “dizanje” ili“spuštanje”.

Oba festivalska rada koja se bave zvukom to čine krajnje tjelesno, na sinestetički način. U sklopu interaktivne instalacije Markusa Deckera i Dietmara Offenhubera posjetitelji upravljaju zvukom kretanjem svojih tijela, a Satoshi Morita zvuku omogućuje da putuje kroz kralježnicu i kosti. Drugim riječima, njegov zvuk ne ulazi u tijelo kroz uši. Radovi sa izrazito socijalnom dimenzijom su rad tima iz Engleske pod nazivom Material Beliefs koji se bave dizajnom u laboratorijima, osmišljavajući funkcionalno i izgledom, na razini biotehnologija, budućnost naših ambijenata. Rad Sonje Vuk posvećen je problemima manjine, hedonizmu ljudi s poremećajima prehrane, koje društvo stavlja u kategoriju psihički oboljelih. Izrazito je kritički nastrojen rad Marnixa de Nijsa. Njegova instalacija, koja vam omogućuje ulaz na izložbu pod uvjetom da zadovoljite minimalnom razinom sreće, problematizira društvo kontrole.
















cheap jerseys online outlet for sale